Pismo Titu…..

DRAGI MOJ TITO

Odlucih da ti podnesem referat i da ti napisem koju rijec,da ti posaljem pismo i da ti kazem da ne brines za nas. Ja sam dobro kao i uvjek,razlog moga javljanja je zato sto sam neke stvari preturao po ormaru, pa pronasao moju crvenu maramu i plavu kapu, pa me tako i vrati u proslost kada sam imao 8 godina.

Sjecam se kao sada i mahanje onom jugoslavenskom zastavicom I vikanjem ponosno: “MI SMO TITOVI, TITO JE NAS” dok smo stajali kraj ceste a kolona sa autima prolazila a ti si svima mahao! Bio je to za mene dozivljaj, i jedva sam cekao da odem kuci i da kazem mami, da sam vidjeo druga Tita!

Za takav jedan docek sam danima molio mamu da mi kupi zlatne sandale,znam da mama nije imala bas novaca, ali je ipak kupila mi zlatne sandale. To su one plasticne sandale sa pijace, proizvodila ih “Jugoplastika”.

U njima sam se osjecao bas velicanstveno i nikome nisam dao da pridje blizu, da ne bi slucajno stao na sandale,a kada bih dosao kuci onda bi ih krpom brisao i stavljao ispod kreveta tako da ne izgube sjaj, a i na suncu ih nisam puno drzao, jer se onda rastegnu od toplote!

Imao sam velike snove, sve sam pjesme o Jugoslaviji i Drugu Titu znao da pjevam na priredbama,i svi mi djeca iz skole se trudili ko ce bolje da recituje pjesmu za Druga Tita a roditelji djece bi ponosno sjedili i sa ponosom gledali svoju djecu, kako izvode svoje recitacije na priredbama, ponosno pjeskajuci rukama! Moja mama mi uvjek govorila da trebam biti ponosan na nasu zemlju i na druga Tita. Da budem marljiv, vrijedan i posten.

Govorila mi i to, da nicije sunce nece bolje grejati, nego sunce zemlje u kojoj sam rodjen? Iako tada kao djecak nisam to sa suncem shvatao, a i nisam znao da svaka zemlja ima posebno sunce? Pa sam misleo da me uciteljica Stana laze, kada kaze da samo jedno sunce postoji, ( mozda uciteljica Stana nije znala kao moja mama)?? Jer moja mama je samnom uvjek bila iskrena i jaka, jer je mama mogla sama za jedan dan da na ruke opere sav ves u koritu iza kuce na bunaru! A nekada se i zalila da su joj ispucale ruke od hladnoce i pranja vesa u hladnoj vodi sa praskom “Faks”, ali nije marila i sve je radila sa osmjehom na licu!

Voleo sam u to vrijeme gledati i Branka Kockicu, i rado se sjetim pjesme “Tamo su kuce od cokolade a prozori od marmelade” ili Stafetu mladosti ili spotove sa Radne Akcije, imao sam i jaku zelju, da i ja kada malo porastem da odem u Radnu Akciju, kazu da je to bilo najbolje druzenje omladinaca i dozivljaj!?

Svakoga dana sam o mnogim stvarima razmisljao i zamisljao sta cu da budem kada porastem, u mojoj djecijoj glavi je bilo milion ideja. Hteo sam biti doktor pa pilot pa inzinjer pa kosmonaut i tako sve redom, svakoga dana sam tako razmisljao, dok sam isao pjeske iz skole kuci u onom plavom’mantilu koje je svako dijete u skoli moralo da ima, valjda da se ne bi razlikovali?!

Bili su to veliki djecacki snovi! . Sjecam se Druze Tito i onog 4-og Maja kada si ti umro! Bila je velika tuga i tragedija ! Ja sam sjedio kraj kreveta na podu,kada na vijestima je prekinut program i neki ciko koji kao nesto cita, ali nikako da izgovori, samo cita spustene glave? svi smo u kuci gledali zbunjeno i ja i mama i babo i braca i nastao je muk?

A, onda nakon neke pauze i kroz suze spikera rece na onom mikofonu… ” UMRO JE DRUG TITO ”

Mama je brizula u plac a otac je spustio samo glavu i pusio cigaru za cigarom, dok je mama sve nas djecu zagrlila i plakala a i mi djeca smo plakali sa njom! grlila nas je i govorila da ne placemo i da ce sve biti u redu, iako je mama nama djeci cesto nocima kraj sporeta pricala, kakvo je tesko djetinjstvo imala u ratnim vremenima kao dijete i siroce “Potkozarja” i cesto nam pricala o zbjegovima po sumama i planinama Kozare o glad, patnji, gubitku familije, njene majke, imanja i mnogo toga jos i kako je Mir nesto najvjrjednije zivotu!

Plakala je i cijela skola i cijel grad i firme i cijela Jugoslavija i citav svijet Plakali su i igraci Hajduka i Crvene Zvijezde na utakmici u Split-u, plakali su i sudije i gledaoci i navijaci! Svi su plakali! A i ja kao dijete sa njima sam plakao pored TV-a!

Ali eto… Mislio sam da necemo moci zivjeti bez tebe, a tako su i mnogi drugi mislili i na tvojoj sahrani onih 124 predsjednika i veleposlanstva i izaslanika je isto tako mislelo, ali se i oni izgleda prevarili?

Prolazile su godine i dolazili neki novi Vladari, misionari, mediatori, patriote, pjevaci, cirkusanti i mnogi drugi…

Poslije ovoliko godina, puno toga se izdesavalo u tvojoj i mojoj i nasoj zemlji, bilo je svega i svacega! nisam vise mislio kako da postanem Doktor ili Pilot ili Inzinjer ili Kosmonaut, jer kako su mi kasnije objasnili neki novi vladari, misionari, mediatori, patriote, pjevaci, cirkusanti i mnogi drugi, da je to u stvari glupost obicna.. Jer ko je lud ici toliko dugo u skolu?

A, nedugo poslije tebe poceli su neki novi i navodno uceni ljudi da nam objasnjavaju, da sve ono sta si ti pravio i gradio je u stvari laz!? Da svi oni koji su tebi dosli na sahrani su u stvari Poltroni i prevaranti kakav si i ti sam navodno bio po njihovim rijecima!? I da vise nije bitno koji zanat imas ili u koju skolu ides, vec je bitno sa kojom zastavom mases!

I tako je pocelo, vecina njih krenula mahati sa zastavama i busati se u prsa… Bilo je prelijepo bas kao Cirkus “Colorado” sa milion boja, obecanja i mahanje prstima….

I moj razred vise nije bio onakav kakvog poznajem i nije vise bilo priredbi! A i mnogi roditelji koji su nam radosno i sa ponosom nekada pljeskali prilikom recitacija o Drugu Titu su poceli da gundzaju i psuju nekakvog “Sabana” i to oni isti kulturni roditelji, koji su do juce plakali za tobom? Bile su to socne i grlate psovke, ono nekako bas sa ponosom?!

A i moj drug iz skole, koji je postao mladic je napravio lijepu tetovazu tvoga lika na svojim prsima, sa kojom se ponosio i govorio da na prsima ide samo ponos i veliki ljudi, da bi kasnije morao da dopravlja tetovazu, valjda dodavao estetiku na tetovazi> Pa tako da ti je dodao neke okrugle naocale i bradu na tvoje lice i mogu ti reci Druze Tito da ti lijepo stajala brada i okrugle naocale?!

Bilo je i onih koji su dodavali i neke zvijezde, mjesece, slova U, u stvari tvoj lik je sluzio za sve… Od potpale vatre sa slikom tvoga lika pa do gazenja, cijepanja, pljuvanja na onim vasarima, gdje pijana rulja urlice kao u vrijeme Inkvizacije….

Bilo je zabavno ne zelim da te lazem, pa sam tako umjesto ucenje gradiva, ja saznao da se ja zovem Smajo Sulejmani i da sam Siptar a onda sam saznao od tih navodno ucenih i pametnih ljudi da se moj drug iz klupe zove Jovan i da je on Srbin a bio je i Anto Hrvat a on je sjedio u klupi kraj moje klupe sa onim malim Mustafom a Mustafa je bio Musliman, i da mi u stvari nismo isti… (umro bih a ne bih znao za tu bitnu raznolikost)? Nisu nam trebale vise ni kecelje i mantili plavi, vec mogao si u skoli doci kako si zeleo!

I tako je sve krenulo Druze Tito…. . Nasa Domovina je krenula naprijed, krupnim koracima ka Demokratiji, slobodi, trgovini, privatizaciji i buducnosti?! Tako su pricali isti ti neki navodno uceni i pametni ljudi poslije tebe, da je pravi trenutak za boljitak i za oslobadjanje i skidanje nekih lanaca i okova sa ljudi? Da je trenutak za pravu slobodu i slobodu naroda! Da je trenutak i za osvejescenje i pronalaska svog ( Indetiteta) iako tada ja pojma nisam imao sta je to “Indetitet”? Ali sam im vjerovao! Vjerovao im i moj razred i moja skola i roditelji koji su pljeskali tebi na priredbama i republike i pokrajine! Jer Sloboda nema cijenu zar ne (to mi i mama pricala)?

I evo me Druze Tito sada sam tu! Ziv i zdrav…

Nisam vise u nama dragoj domovini okovanu lancima i okovima, a kada odem da posjetim tu slobodnu zemlju i nasu Domovinu, Ja moram imati pasos sa 50 stranica, jer ima toliko granica da mi boravak od tri dana u nasoj Domovini u pasos udare 35 nekih pecata za nekakvih granicnih prelaza.

Ja sada zivim u Slobodi i demokratskoj zemlji i mogu ti reci da sam slobodan covjek, ali bas ono slobodan i rasterecen jer: Nemam ni kuce, ni pola familije, ni moje drugove ni prijtelje ni moje livade ni rijeku i sada kao izbjeglica mogu da hodam u bilo koji dio Amerike… i moj prijatelj Jovan je ziv i zdrav i slobodan u Svedskoj i Anto u Irskoj i Mustafa u Danskoj, svi su oni slobodni kao i Ja?! Jedan vozi Kamione u Irskoj drugi kopa kanale po Svedskoj, treci cisti sobe po hotelima u Danskoj a i ja sam fizicki radnik kao i oni! Mirni smo i stalozeni, bas ono po mjeri!

Ovdje se baram ne mora mahati sa zastavama, vec samo zavrnuti rukave i kopati dok nam dusa ne ispadne! I u Demokratji vise ne pitaju ni ko si a ni sta si, vec da li imas novac za platiti racune ili Ne….

A shvatio sam i da me mama nije lagala za ono o Suncu… Zaista je ovdje sunce drugacije!? Jer ovdje cim malo ugrije sunce, meni odmah mrak na oci padne!

A i oni pametni i uceni ljudi, koji nas oslobodise od lanaca i koji nam dadose Indetitet i slobodu su po nekakvim stranim kazamatima i zatvorima – Kazu da su nevini? i mi im opet vjerujemo?! A’ to je valjda radi toga sto smo puno mahali zastavama, i sto nismo isli u skolu za Doktora ili Pilota ili Inzinjera ili Kosmonauta vec smo visili po Vasarima i urlikali kao Mufloni, pljeskajuci nekim drugim ljudima, dok su na mikrofon u polupijanom stanju obecavali ono za sta su danas u zatvoru a mi slobodni i kao izbjeglice…

I eto Druze Tito.. Sada nam Zemlja postade napredna i slobodna sa velikim Tajkunima, Biznismenima i Patriotama (sumnjivih proslosti) I tako Druze Tito i ta epoha zavrsi i svi postadose slobodni , neko od familije, neko od kuce i imanja, a neko od svog zivota….

Bilo je ludo i nezaboravno i citav svijet nas upoznao puno brze nego sto su tebe druze Tito upoznali, jer tebi su dolazili na sahranu svi oni silni drzavnici a poslije tebe su kod nas dolazili i dijelili savjete kako ce nam biti bolje ako se zatvorimo u Torove, A’ ako nam kojim slucajem bude losije da je to u stvari za nase dobro i svi su nam se smejali, valjda radi srece i brzog napredovanja zemlje u Buducnost…

Eto sada bih zavrsio ovaj referat i krenuo na posao.. Uglavnom nemoj da se brinesi i pusti one ljubomorne duse koji kazu da ti Drzava koju si ostavio propala…. Naprotiv ona je tek procvjetala jer slijede recept naseg ” Ive Andrica” koji je napisao: ” Pametni zasutio, budala progovorila a fukara se obogatila!

I za kraj Druze Tito zelim da znas Bilo kako bilo… Mnogi od nas ce da priznaju jednu stvar, a to je, ma koliko god imali i sta god imali, ipak nemamo mir u nasoj dusi. Izgubli smo i prijatelje i drugarstvo i najmilije ukucane i sve ono sta su nam roditelji gradili godinama! Izgubili smo i spokoj i Indetitet i ponos i ljubav Ostala su nam samo sjecanja! A nekome i crvena marama i plava kapica!

I zato sada Druze Tito zatvaram vrata svog ormara a i sjecanja sa njim!

Tvoj Pionir, Smajo Sulejmani…




Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*